海南将新增19个公路便民服务点 选址侧重于偏远地区
Republika Litvanija Lietuvos Respublika |
||||||
---|---|---|---|---|---|---|
|
||||||
Himna: "Tauti?ka giesm?" ("Pjesma naroda") |
||||||
![]() Polo?aj Litvanije
|
||||||
Glavni grad | Vilnius 54°41′N 25°19′E / 54.683°N 25.317°E |
|||||
Najve?i grad | Vilnius | |||||
Slu?beni jezik | litvanski | |||||
Etni?ke grupe | ||||||
Dr?avno ure?enje | Unitarna polupredsjedni?ka republika[1][2][3][4] | |||||
Gitanas Naus?da | ||||||
? Premijer |
Rimantas ?ad?ius | |||||
Zakonodavstvo | ||||||
Nezavisnost | od SSSR-a | |||||
? Priznato |
11. mart 1990. | |||||
Povr?ina | ||||||
? Ukupno |
65.300 km2 (121.) | |||||
1,98 | ||||||
Stanovni?tvo | ||||||
? Ukupno (2025.) |
▲2.897.430 (137.) | |||||
? Gusto?a |
44/km2 (138.) | |||||
BDP (PKM) | 2025. | |||||
? Ukupno |
$161 milijarde US$[5] | |||||
$55.995[6] | ||||||
Gini (2023.) | 35.7[7] | |||||
HDI (2023.) | ▲0.895[8] (vrlo visok) (39.) | |||||
Valuta | Euro | |||||
Vremenska zona | UTC+2 | |||||
Pozivni broj | +370 | |||||
Internetska domena | .lt |
Litvanija (litvanski: Lietuva), zvani?no Republika Litvanija (litvanski: Lietuvos Respublika), jest suverena dr?ava u sjevernoj Evropi i najju?nija od tri balti?ke dr?ave. Na zapadu izlazi na Balti?ko more, a ima kopnene granice sa Latvijom, Bjelorusijom, Poljskom i ruskom obla??u Kalinjingrad.
Od pribli?no 1253. do 1795. Litvanija je bila veliko vojvodstvo, a od 1569. kao dio Poljsko-litvanske unije. Nakon tre?e podjele Poljske 1795. Litvanija je do 1918. potpadala pod vrhovnu vlast Rusije, a 1918. progla?ava nezavisnost kao samostalna republika, koja opstaje do po?etka Drugog svjetskog rata. Nakon dugogodi?nje sovjetske okupacije, ponovno joj uspijeva povratiti dr?avnu suverenost 1990. godine. U sklopu pro?irenja Evropske unije 2004. Litvanija je postala ?lanica EU kao i ?lanica NATO saveza. Od 1. januara 2015. postala je i 19. ?lanica Eurozone.
Historija
[uredi | uredi izvor]
Po?eci Litvanije kao dr?ave se?u u 13. vijek, nakon ?to su balti?ka plemena naselila ovo podru?je po?ev od 3. milenija p.n.e. Vojvoda Mindaugas, kojeg je 1253. papa blagoslovio i okrunio za kralja, osvojio je vojnom silom susjedna plemena i okupio ih pod svoju vlast. Njegovo vojvodstvo odnosno kraljevstvo u trenutku njegove smrti 1263. obuhvatalo je pribli?nu teritoriju dana?nje Litvanije. Nastanak dr?ave desio se gotovo u posljednjem trenutku da za?titi i pru?i otpor nadolaze?im vitezovima Teutonskog reda sa juga i sjevera.
Paralelno tome ve? u 14. vijeku uslijedilo je ?irenje prema istoku. Nakon raspada stare Kijevske Rusije zbog najezde Mongola do 1240. su se formirale brojne kne?evine-nasljednice. Zbog Teutonskog vite?kog reda, litvanska ekspanzivna politika ka zapadu je onemogu?ena, dok je isto?no krilo bilo izlo?eno upadima Tatara. U takvom vakuumu mo?i razvilo se Veliko vojvodstvo Litvanija te nakon osvajanja Kijeva (nakon 1362. godine) postalo konkurencija Velikom vojvodstvu Moskva oko prevlasti nad malim ruskim kne?evinama. Ekspanzija Litvanije prema istoku dosegla je svoj vrhunac u prvoj polovini 15. vijeka.
Veliki vojvoda Jagelo preuzeo je poljsku kraljevsku krunu putem braka i prelaska na rimokatoli?anstvo 1386. (nakon smrti Mindaugasa 1263. Litvanija je postala gotovo paganska), te tako osnovao Poljsko-litvansku personalnu uniju. Jagelo (polj. Jagiello) je tako i osniva? dinastije Jagelonaca. Nakon bitke kod Tannenberga 1410. opasnost od vitezova Teutonskog reda je jednom i zauvijek otklonjena. Ovu bitku je dobila ujedinjena poljsko-litvanska vojska.

Bliske politi?ke veze Poljaka i Litvanaca zaokru?ene su 1569. u realnoj Lubinskoj uniji, koja je zna?ila i kraj nezavisne Litvanije, iako je litvansko plemstvo decenijama prije toga bilo pod sna?nim utjecajima poljske kulture i poljskog jezika. Uz to, na teritoriji same Litvanije doga?ale su se unutra?nje trzavice i nesuglasice koje su ?ak dovodile do oru?anih sukoba izme?u litvanskih plemi?a, kao ?to je to, na primjer, bio Litvanski gra?anski rat (1697–1702). Litvanija je u vremenima Reformacije krenula poljskim putem i ostala katoli?ka, dok su sjeverni dijelovi Baltika koji su bili pod njema?kim utjecajem, postali protestantski. Litvanija je sve do podjele Poljske ostala dio nje, te je 1795. potpala pod rusku vlast. Dva poljsko-litvanska ustanka 1831. i 1863. ruski carevi su ugu?ili u krvi.
Prvi svjetski rat i slabljenje Ruskog carstva doveo je u februaru 1918, pod njema?kom okupacijom, do progla?enja nezavisnosti Republike Litvanije, koja se nakon toga odbranila od napada Crvene armije i poljske vojske. U to vrijeme glavni grad nije bilo historijsko sredi?te velikog vojvode u Vilniusu, nego Kaunas, jer su podru?je Vilniusa zauzeli Poljaci (od 1920. do 1939. ?to je i Dru?tvo naroda priznalo 1923). U tada?nju nezavisnu Litvaniju uvedena je parlamentarna demokratija, a 1922. donesen je i ustav. Me?utim u decembru 1926. ustav je ukinuo Antanas Smetona koji je izveo vojni udar. Smetona je kasnije vladao gotovo diktatorski sve do 1940. godine. Progla?eni su novi ustavi, koji su potvrdili autoritativno vodstvo Semtone, izme?u ostalih ustav iz 1928. i 1938. Prije izbijanja Drugog svjetskog rata Litvanija je 23. marta 1939. morala Njema?koj predati takozvani Memelland, podru?je oko rijeke Njemen i grad Klaip?da (njem. Memell). Ovo podru?je od 1919. i mirovnog sporazuma u Versaillesu nije pripadalo Njema?koj, a 10. januara 1923. zauzela ga je Litvanija.
Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata pove?ao se pritisak Sovjetskog saveza na Litvaniju. Smetona je abdicirao u junu 1940. te je nakon ulaska sovjetskih jedinica instalirana prosovjetska vlada, koja je 3. augusta 1940. proglasila pripajanje dr?ave Sovjetskom savezu. Po?etkom nacisti?kog napada na SSSR, ve? u junu/julu 1941. jedinice Wehrmachta Blitzkriegom osvajaju Litvaniju.
Jedinice Sicherheitspolizei (bos. Sigurnosne policije) i Sicherheitsdienst (bos. Sigurnosne slu?be) zajedno sa litvanskim dobrovoljcima, u periodu nakon okupacije pa sve do decembra 1941. po?inili su brojna ubistva, ve?inom jevrejskog stanovni?tva, dok su pre?ivjeli stavljeni u geta. Oko 90% jevreja Litvanije nije do?ekalo kraj rata.
U ljeto 1944. Crvena armija je ponovno zauzela velike dijelove Litvanije i proglasila Litvansku socijalisti?ku sovjetsku republiku (LSSR). Javio se i otpor sovjetskoj okupaciji u vidu takozvane ?umske bra?e (lit. mi?ko broliai) ali nije nai?ao na podr?ku iz inostranstva, pa je do 1948. otpor spao na nekoliko partizanskih grupa razbacanih po ?umama. U tre?em talasu deportacija Staljin je 1949. desetke hiljada dr?avnih neprijateljskih elemenata iz oblasti Baltika deportirao u Sibir, mada su hap?enja i deportacije u velikom obimu uslijedila odmah poslije zavr?etka rata 1945. Mnogi deportirani su umrli na istoku SSSR u poznatim "gulazima". Me?u deportiranim bilo je i mnogo njema?ke ratne siro?adi, koji su krajem rata zbog gladi iz podru?ja Kalinjingrada izbjegli u Litvaniju i krili se me?u litvanskim seljacima.[9]

Tokom "Perestrojke", koja je u balti?kim zemljama izazvala "pjevaju?u revoluciju", Litvanija je 1990. proglasila nezavisnost te je dotada?nji Vrhovni sovjet preimenovala u Ustavotvornu skup?tinu. Island je bio prva dr?ava koja je 1990. priznala nezavisnu Litvaniju. Me?utim, 13. januara 1991. prosovjetske vojne snage bezuspje?no su poku?ale oboriti mladu demokratsku dr?avu u takozvanoj "Krvavoj nedjelji" u Vilniusu. U tom sukobu poginulo je 14 demonstranata kod televizijskog tornja u Vilniusu, prete?no omladine i studenata. U reakciji na te doga?aje, 8. februara 1991. oko 85% Litvanaca dalo je svoj glas za na referendumu za nezavisnost zemlje. Nakon neuspjelog moskovskog vojnog udara protiv sovjetskog predsjednika Gorba?ova u augustu 1991. zapadne zemlje su priznale nezavisnost Litvanije, kao i druge dvije balti?ke zemlje: Latvije i Estonije. Prve godine nezavisne Litvanije pro?le su u ekonomskoj krizi i politi?koj nestabilnosti. Tek nakon radikalne privatizacije, reformska politika je dobila na dinamici, naro?ito nakon prevladavanje ruske krize 2000. godine. Litvanija je 2004. postala ?lanica Evropske unije i NATO saveza, a 21. decembra 2007. i dio ?engenskog prostora.
Simboli
[uredi | uredi izvor]Zastava
[uredi | uredi izvor]Dr?avna zastava Litvanije je prihva?ena 20. marta 1989. godine. Sastoji se od tri jednako ?iroke vodoravne pruge ?ute, zelene, i crvene boje. Iste boje su bile na zastavi nezavisne dr?ave Litvanije, od 1918. do 1940. godine, ali s omjerom du?ine i ?irine 2:3. Od 1989. do 2004. godine, omjer je bio 1:2, isti omjer zastave Sovjetske Republike Litvanije.
Dana 5. septembra 2004. godine, omjer du?ine i ?irine se promijenio na 3:5.
?uta boja simbolizira bronzana polja Litvanije, zelena simbolizira zelenu prirodu, a crvena simbolizira svu krv koja se prolila za Litvaniju.
Grb
[uredi | uredi izvor]Grb Litvanije jedan je od najstarijih u Evropi. Popularno se naziva Vytis (onaj koji proganja, vr?i juri?).
Savremeno heraldi?ko rje?enje ?tita iz 1991. godine ?ini oklopljeni vitez (Vytis) na srebrnom (bijelom) konju na crvenoj pozadini. Okrenut je da gleda heraldi?ki desno, a lijevo kada se grb gleda sprijeda. Jaha? nosi srebrni ma? u desnoj ruci iznad glave. Na lijevom ramenu viteza nalazi se plavi ?tit sa dvostrukim zlatnim krstom. Sedlo, amovi i pojas su plavi. Dr?ka ma?a, uzengije, potkovice i ukrasi su zlatne boje.
Najraniji spomen grba je iz 14. vijeka, na pe?atu Velikog vojvodstva Litvanije. Grb je vremenom postao grb oblasti Vilnus i pro?irio se upotrebom da bi na kraju bio i grb ?itavog Velikog vojvodstva a nalazio se i kao motiv na zastavama. Grb se vremenom mijenjao po detaljima ali nikad su?tinski. Bio je i grb litvanske dr?ave i u periodu izme?u dva svjetska rata, i usvojen je i za modernu litvansku dr?avu. Postoji prijedlog da se usvoji i velika varijanta grba sa dodatom trakom koja bi na sebi imala napisan stih iz litvanske himne - "Neka jedinstvo cveta".
Himna
[uredi | uredi izvor]"Tauti?ka giesm?" je nacionalna himna Republike Litvanije. Pjesmu je 1891. napisao Dr. Vincas Kudirka. Prvi put postaje nacionalnom himnom Litve 1919. godine, da bi 1940. godine bila zamjenjena himnom Litavske SSR. 1992. godine ponovno postaje slu?benom nacionalnom himnom Litve
Geografija
[uredi | uredi izvor]Litvanija na sjeveru grani?i sa Latvijom, a na istoku i jugoistoku sa Bjelorusijom. Granica prema Poljskoj na jugu duga je samo 100 km, ali predstavlja jednu od najva?nijih veza prema srednjoj i zapadnoj Evropi. Prema jugozapadu grani?i se sa ruskom eksklavom oblasti Kalinjingrad, a dio te granice ?ini rijeka Njemen. Na zapadu se nalazi Balti?ko more, na koje Litvanija ima pristup preko luke Klaip?da.
Geografi nacionalnog geografskog instituta Francuske (Institut géographique national) izra?unali su 1989. geografski centar Evrope, te su u selu Purnu?k?s sjeverno od Vilniusa podigli prigodno obilje?je.
Geologija
[uredi | uredi izvor]
Litvanija se nalazi u okvirima Isto?noevropske ravnice, pa je u tektonskom aspektu geolo?ki relativno mirna ve? du?e vrijeme. Reljef Litvanije obilje?en je oblicima nastalim tokom ledenih doba kada su lednici prekrili ovo podru?je. Stoga samo u pojedina?nim slu?ajevima na povr?inu izbijaju starije stijene. Gotovo cijela povr?ina Litvanije pripada mladoj morenskoj zemlji koja je bila okovana ledom u posljednjem ledenom dobu. Prije 20 hiljada godina, na vrhuncu ledenog doba, ipak vrlo malehni pojas na krajnjem jugoistoku ostao je slobodan od leda.
Litvansku obalu Balti?kog mora karakteriziraju brojne pje??ane pla?e. Donjolitvanski greben u zapadnom dijelu zemlje pripada Balti?kom grebenu. Bre?uljkasto podru?je na jugoistoku jednim dijelom pripada Bjeloruskom niskom gorju. Tu se nalazi i najvi?e uzvi?enje Litvanije, 294 m visoka brda Auk?tasis kalnas i Juozapin?s kalnas. Najve?e rijeke Litvanije su Njemen i Neris, a obje izviru u Bjelorusiji. Na sjeveroistoku nalazi se podru?je jezera Visoke Litvanije. Brojna jezera postoje i na jugu. Sveukupno, oko 1,5% povr?ine dr?ave otpada na jezera. Jedan dio Kurskog zaliva i Kurske prevlake tako?er pripadaju Litvaniji.
Najve?i dio dr?ave zauzimaju poljoprivredna zemlji?ta. Ne?to vi?e od 30% povr?ine prekriveno je ?umama, dok preko 30% otpada na bare i mo?vare. Litvanija se sastoji iz 62.680 km2 kopnenih i 2.620 km2 vodenih povr?ina.[10]
Klima
[uredi | uredi izvor]U Litvaniji preovladava umjerena kontinentalna klima. Na obali Balti?kog mora prete?no pu?u zapadni vjetrovi, nose?i topli i vla?ni zrak u unutra?njost zemlje.
Najtopliji mjesec je juli sa prosje?nom temperaturom 17 °C, dok je najhladniji januar sa prosje?nih ?5,1 °C. Godi?nja prosje?na temperatura u Litvaniji iznosi 6,2 °C. Srednja godi?nja kolilina padavina iznosi 661 mm, s tim da na jugozapadu ta koli?ina je znatno ve?a, dok na sjeveru pada dosta manje.
Ekologija
[uredi | uredi izvor]Postoji preko 200 za?ti?enih prirodnih podru?ja raznih odre?enja i raznih obuhvata u Litvaniji. U njih spada i pet nacionalnih parkova, sedam za?ti?enih podru?ja prema Ramsarskoj konvenciji,[11] ?etiri totalna rezervata i 30 regionalnih parkova. Preko 14 postotaka ukupne povr?ine dr?ave obuhva?eno je za?ti?enim prirodnim podru?jima, kao ?to je podru?je Pravir?ulio tyrelis. Me?u ljubiteljima mo?vara veoma je poznata mo?vara Auk?tumala izme?u gradova Sovjetsk i Klaip?da, koja je bila prva mo?vara u svijetu kojoj je posve?ena posebna monografija (C.A. Weber 1902. godine). Iako je njen zapadni dio jo? uvijek dobro o?uvan, u isto?nom dijelu masovno se iskori?tava treset.[12][13] Mo?vara je dio regionalnog parka delte Njemena.[14]
Politika
[uredi | uredi izvor]Politi?ki sistem
[uredi | uredi izvor]Litvanija ima polupredsjedni?ki demokratski sistem. Glavni grad i sjedi?te vlade je Vilnius. Prema ustavu, Republika Litvanija je demokratska i pravna republika sa podjelom organa vlasti. Me?utim, povjerenje gra?ana u funkcioniranje demokratije u zemlji je dosta nisko. Prema anketi Eurobarometra u aprilu 2006. na pitanje "koliko ste zadovoljni funkcioniranjem demokratije u svojoj zemlji?" samo 23% ispitanih je pozitivno ocijenilo stanje u toj oblasti.[15]
Predsjednik
[uredi | uredi izvor]Najvi?i organ izvr?ne vlasti je Predsjednik Republike Litvanije, koji za razliku od mnogih predsjednika zapadnoevropskih zemalja ne vr?i samo reprezentativnu ili ceremonijalnu ulogu. Predsjednik Republike je daleko vi?e uklju?en u vanjsku politiku zemlje od ministra unutra?njih poslova. Osim toga, on ima pravo na veto, koji mu omogu?uje da blokira zakone koje je donio Seimas, parlament Litvanije. U protokolarnoj hijerarhiji, njega slijede predsjednik parlamenta (Seimasa) te premijer, koji u skladu s Ustavom u odsutnosti predsjednika Republike mogu voditi ili predstavljati zemlju, te primati predstavnike stranih zemalja.
Parlament
[uredi | uredi izvor]Litvanski parlament zove se Seimas. Ime potje?e od poljskog naziva Sejm ?to ukazuje na dugu zajedni?ku litvansko-poljsku historiju. On je jednodomna zakonodavna skup?tina koja se sastoji od 141 predstavnika,[16] izabranih na mandat od ?etiri godine. Posljednji parlamentarni izbori u Litvaniji odr?ani su u oktobru 2012. Parlament ima pravo da dvotre?inskom ve?inom mijenja ustav dr?ave.
Vanjska politika
[uredi | uredi izvor]Litvanija je ?lanica brojnih me?unarodnih organizacija. Jedna od osnovnih karakteristika litvanske vanjske politike je veza sa Zapadnom Evropom, kao i transatlantske i evropske integracije i regionalna stabilnost u Evropi. Centralni aspekt za sigurnosnu politiku i glavni izraz te veze sa Zapadom je njeno ?lanstvo u NATO, kojem je Litvanija pristupila 29. marta 2004. godine.
Tokom sukoba nakon predsjedni?kih izbora u Ukrajini u novembru/decembru 2004. tada?nji litvanski predsjednik Valdas Adamkus, zajedno sa svojim poljskim kolegom Kwa?niewskim, zna?ajno se anga?irao kao posrednik izme?u sukobljenih strana. Mediji obiju dr?ava podr?avali su Viktora Ju??enka.
Od 1. maja 2004. Litvanija je postala ?lanica EU. Uvo?enje eura koje je prvobitno bilo planirano za 1. januar 2007. odlo?eno je za kasnije. Tek 1. januara 2015, euro je zamijenio dotada?nju dr?avnu valutu. Pro?irenjem ?engenskog prostora 2007. i Litvanija je pristupila ovom sporazumu. Grani?na kontrola prema dr?avama Evropske unije uklonjena je 21. decembra 2007. godine.
Odnosi izme?u Litvanije i Rusije su relativno zategnuti. Izme?u ostalog, ruska vlada je 2013. zabranila uvoz mlije?nih proizvoda iz Litvanije. Litvanska vlada je kao odgovor na taj potez uklonila jednu rusku televizijsku stanicu iz medijskog prostora.[17]
Vojska
[uredi | uredi izvor]Nakon ?to su u sklopu pro?irenja NATO-a na istoku u taj savez 1999. primljene ?e?ka, Poljska i Ma?arska, uslijedio je poziv zemljama poput Estonije, Latvije, Litvanije, Slova?ke, Slovenije, Bugarske i Rumunije, koje su savezu pristupile 29. marta 2004. godine. Zbog nedostatka adekvatne avijacije, na vojnom aerodromu Zokniai u blizini ?iauliaija stalno je stacionirana jedna grupa vojnih aviona NATO saveza.
Litvanske vojne jedinice u?estvovale se u me?unarodnim mirovnim misijama na Kosovu i u Afganistanu. Kada je ameri?ki predsjednik George W. Bush po?etkom 2003. zatra?io od saveznica podr?ku u ratu u Iraku (Tre?i zalivski rat), neke isto?noevropske zemlje (me?u njima i Litvanija) izrazile su svoju spremnost pru?iti pomo?i.[18] Od po?etka rata, Litvanija je bila jedna od zemalja Koalicije dobrovoljaca, koja je u svom anga?manu u Iraku davala podr?ku savezni?kim jedinicama (medicinsko osoblje, logistiku i drugo). U junu 2006. u Iraku se nalazilo 150 vojnika iz Litvanije.
U potrazi za zaostalim morskim minama u Balti?kom moru, vojne jedinice Litvanije usko sara?uju sa vojskama Belgije, Estonije, Francuske, Njema?ke, Litve, Holandije, Norve?ke, ?vedske i Ujedinjenog Kraljevstva.
Zbog sve ve?ih tenzija i prijetnji od strane susjedne Rusije, a zbog krize na Krimu i rata u Ukrajini, litvanski parlament je 2015. ponovno uveo slu?enje op?eg vojnog roka. Vojni rok traje 9 mjeseci.[19]
Administrativna podjela
[uredi | uredi izvor]
Od administrativne reforme 1990ih, u Litvaniji postoji samo nivo administrativnih podru?ja gdje se biraju skup?tinska vije?a i gradona?elnici. To je 60 savivaldyb?s (samoupravnih podru?ja). U usporedbi sa Bosnom i Hercegovinom, njihove ovlasti su negdje izme?u op?ina i kantona u FBiH. Od tih upravnih podru?ja, ima ukupno sedam gradskih zajednica, dva samoupravna mjesta, 43 rejonskih zajednica (nastalih iz prija?njih okruga/rejona) i osam stvarnih zajednica. Me?u samoupravnim podru?jima, postoji jo? preko 600 op?inskih okruga, sa administrativnim zadacima ali bez samoupravnih organa.
Ve?ina gradova i sela nisu samostalne organizacijske jedinice, ve? samo statisti?ke.
Iznad samoupravnih podru?ja postoji jo? samo upravni nivo (okrug). U Litvaniji postoji deset upravnih okruga (lit. apskritis, pl. apskritys):
Do 1. jula 2010. postojali su okruzi sa prefektima koje je postavljala vlada a koji su bili bez izabranih organa, ali su imali zaposlene slu?benike.
Regije
[uredi | uredi izvor]Tradicionalno, Litvanija se dijeli na ?etiri regije. To su: Auk?taitija (Gornja Litvanija) na sjeveroistoku te ju?nije do glavnog grada Vilniusa, koja je i najve?a od ?etiri regije, ?emaitija (Donja Litvanija), Suvalkija (ili Sūduva) na jugozapadau te tradicionalno siroma?na Dzūkija na jugu. Peta regija, koja se u Litvaniji op?enito smatra kao dio Donje Litvanije, ?ini Malu Litvaniju (Ma?oji Lietuva), koja ?ini krajnju zapadnu ta?ku Litvanije, a do 1918. ?inila je dio isto?ne Pruske odnosno dio Njema?kog carstva. Auk?taitija je jednim dijelom bre?uljkasta i ima brojna jezera, a u sredi?tu ovog podru?ja nalazi se Nacionalni park Auk?taitija.
Privreda
[uredi | uredi izvor]
S prelaskom iz planske u tr?i?nu privredu povezana je i strukturalna promjena. Ona se od pristupa zemlje Evropskoj uniji 2004. jo? dodatno istakla. Me?utim, do pada i krize nacionalne ekonomije nije do?lo.
Najva?niji izvozni proizvodi Litvanije su ma?ine, elektro-proizvodi, tekstil i prehrambene namirnice.
Turizam
[uredi | uredi izvor]U 2011. godini Litvaniju je posjetilo 1,79 miliona stranih turista. Najve?i broj njih do?ao je iz Rusije.[20]
Bud?et
[uredi | uredi izvor]Prema planu za 2009. tro?kovna strana bud?eta Litvanije iznosila je, prera?unato u ameri?ke dolare, oko 16,6 milijarde US$. Prihodi bud?eta su iznosili oko 13,1 milijardu dolara. Iz toga proizilazi da je bud?etski deficit iznosio oko 9,6% BDP-a.[10]
Zadu?enost dr?ave 2009. iznosila je 7,6 milijarde US$ odnosno 20,9 BDP-a.[10]
U 2006. udio javnih rashoda (u postotcima BDP-a) u sljede?im oblastima je iznosio:
Stanovni?tvo
[uredi | uredi izvor]Demografija
[uredi | uredi izvor]
Stanovni?tvo Litvanije se stalno smanjuje od propasti Sovjetskog saveza 1990. godine. Svoj maksimum dosteglo je 1992. kada je u zemlji ?ivjelo ne?to vi?e od 3,7 miliona stanovnika, dok ih ve? 2000. godine bilo tek 3,5 miliona. Deset godina kasnije, 2010. taj broj je iznosio oko 3,32 miliona. Ovo smanjenje uzrokovano je uglavnom odseljavanjem kao i negativnim prirodnim prira?tajem. Broj novoro?en?adi 2002. iznosio je oko 30.000 (8,6 novoro?enih na 1.000 stanovnika), ?to je apsolutno najni?a vrijednost, a od tada bilje?i lagahni rast. Godine 2010. u Litvaniji je ro?eno 35.625 beba (10,8 na 1.000 stanovnika). I dok je na zapadu zemlje zabilje?eno vi?e novoro?enih od ostatka Litvanije, na isto?nim pograni?nim podru?jima zabilje?en je najve?i mortalitet, a u okruzima Ignalina, ?ven?ionys i Zarasai smrtnost je iznosila 20 umrlih na 1.000 stanovnika, ?to je vi?e od dr?avnog prosjeka od 13,5 na 1.000 stanovnika u 2007. godini. Statisti?ki zavod Litvanije je 28. septembra 2010. objavio podatak da od aprila te godine u Litvaniji ?ivi manje od 3 miliona stanovnika. Za razlog su tako?er navedene migracije. Oko 15.100 Litvanaca je od januara do augusta 2012. odselilo u neku drugu zemlju. Ve?ina emigranata su bile mla?e osobe. Oni u odlasku u inostranstvo vide ve?e ?anse na tr?i?tu radne snage nego u samoj Litvaniji.[22]
Od kraja Drugog svjetskog rata Litvanija je do?ivjela veoma brz prijelaz prema urbanom dru?tvu. Tako je 1959. oko tri petine stanovni?tva ?ivjelo na selu, a ve? 1970. odnos gradskog i seoskog stanovni?tva je izjedna?en, dok je 1990. odnos dostigao dvije tre?ine gradskog naprema tre?ini seoskog stanovni?tva.
U Litvaniji je zabilje?ena jedna od najvi?ih stopa samoubistava u svijetu. Po podacima WHO, Litvanija je 2005. imala 38,6 samoubistava na 100.000 stanovnika, dok je 2009. stopa samoubistava smanjena na prosje?no 35,6 na 100.000 stanovnika, ?to je jo? uvijek me?u najvi?im na svijetu.[23][24]
Migracije
[uredi | uredi izvor]Po procjenama, oko 200 hiljada Litvanaca ?ivi ili radi u zemljama Zapadne Evrope, a da to nije zvani?no prijavljeno nadle?nim organima u Litvaniji. Prema statisti?kim podacima od 2005. je 218 hiljada osoba zvani?no napustilo zemlju, dok se oko 60.000 osoba uselilo u Litvaniju, ?to daje neto odliv stanovni?tva od 158 hiljada osoba, odnosno vi?e od 3% ukupnog litvanskog stanovni?tva. Statisti?ka slu?ba Litvanije je dala nezvani?ne podatke o iseljavanju od 2001. do 2007. koji su iznosili oko 112.000 osoba. Od tada oko 85% iseljenika bili su Litvanci, a 2001. manje od polovine ih je imalo litvansko dr?avljanstvo. Od 2005. Litvanci predstavljaju oko 70% useljenika, dok ih je 2001. bilo samo 15%.
S boljim privrednim razvojem u Litvaniji, zvani?na imigracija iz susjedne Bjelorusije je znatno pove?ana, ali i dalje je znatno manja od 1.000 osoba godi?nje, dok je neto useljavanje iznosilo manje od 500 osoba. Izme?u 2009. i 2010. postojala je primjetna razlika: tako je 2009. zemlju napustilo samo 22.000 osoba, dok ih je 2010. bilo 84.000. Ve? 2011. zabilje?eno je smanjenje pa je taj broj iznosio 54.000 osoba, a iste godine je 16.000 osoba uselilo u Litvaniju.[25] Do danas, Ujedinjeno Kraljevstvo predstavlja omiljeni cilj iseljavanja Litvanaca. Na drugom mjestu nalazi se Irska.[26]
Etni?ka struktura
[uredi | uredi izvor]Godina | 1979 | 1989 | 2001 | 2007 | 2011 |
---|---|---|---|---|---|
Litvanci | 80,0% | 79,6% | 83,5% | 84,6% | 83,9% |
Rusi | 8,9% | 9,4% | 6,3% | 5,1% | 5,4% |
Poljaci | 7,3% | 7,0% | 6,7% | 6,3% | 6,6% |
Bjelorusi | 1,7% | 1,7% | 1,2% | 1,1% | 1,3% |
Ukrajinci | 1,0% | 1,2% | 0,7% | 0,6% | 0,6% |
Jevreji | 0,4% | 0,3% | 0,1% | 0,1% | 0,1% |
Nijemci | 0,1% | 0,1% | 0,1% | 0,1% | 0,1% |
Izvor: Statisti?ka slu?ba Litvanije[25] |
Daleko najve?i dio stanovni?tva sa?injavaju Litvanci. Me?utim, u zemlji ?ive i brojne druge nacionalne manjine. Poljska manjina u Litvaniji, koja ?ivi uglavnom u i oko Vilniusa, prisutna je tamo ve? nekoliko stotina godina. Rusi su u Litvaniju do?li prete?no tokom i nakon Drugog svjetskog rata, dok je ona bila dio Sovjetskog saveza. Stanovni?tvo koje pri?a ruski jezik koncentrirano je oko glavnog grada Vilniusa, lu?kog grada Klaip?da, regije Mala Litvanija (Ma?oji Lietuva) i industrijskim centrima poput Elektr?nai i Visaginas. Iako je ruski jezik kod Litvanaca starijih od 35 godina jo? uvijek prvi strani jezik (Lingua Franca), mla?i Litvanci mnogo vi?e koriste engleski jezik.
U Litvaniji su 2007. ?ivjele brojne manjine poput 3.100 Tatara (1989: 5.200), 2.900 Roma (1989: 2.700), 2.400 Latvijaca (1989: 4.200) i 8.000 stanovnika drugih nacionalnosti (1989: 13.400). Najmanje brojna manjina su Karaimi, turkijski narod koji prete?no ?ivi u gradu Trakai i broje samo oko 265 osoba.[27]
Religija
[uredi | uredi izvor]
Ve?ina gra?ana Litvanije (oko 80%) su rimokatolici i pripadaju katoli?koj crkvi Litvanije. Oko 4,1% su pripadnici ruske pravoslavne crkve. Oko 1,9% stanovnika pripada evangelisti?ko-luteranskoj crkvi Litvanije, a 0,2% (ili 7.000 ?lanova) pripada evangelisti?ko-reformiranoj crkvi. Prema rezultatima ankete provedene u oktobru 2008.[28] oko dvije tre?ine ispitanih katolika je izjavilo da prakticiraju vjeru. Oko 10% svih ispitanih su se izjasnili kao ateisti. O utjecaju katoli?ke crkve na dono?enje zakona ili mi?ljenje o aktuelnim temama i utjecaj na tok izbornog procesa, velika ve?ina ispitanih (75-80% u zavisnosti od pitanja) smatra da je zanemarivo.
Vilnius je sjedi?te apostolskog nuncija, koji je kao diplomatski predstavnik pape odgovoran za Estoniju, Latviju i Litvaniju. U Litvniji tako?er ?ivi oko 21.000 (0,6%) muslimana, kao i oko 3.000 Jehovinih svjedoka. Udio jevrejskog stanovni?tva prije Drugog svjetskog rata u Litvaniji iznosio je oko 9%. Tokom njema?ke okupacije Litvanije od 1941. do 1944. oko 90% jevreja je ubijeno.
Kultura
[uredi | uredi izvor]
Litvanija je obilje?ena brojim razli?itim kulturnim utjecajima. Prije svega, tu je duga nezavisnost i odr?avanje nekr??anskih dr?avnih religija, zatim duga zajedni?ka historija sa Poljacima, odnosi i veze sa Hanzom u podru?ju Baltika, kao i pripadnost Ruskom carstvu. Iz ovog perioda potje?u i pravoslavne crkve u velikim litvanskim gradovima, koje je te?ko ne primijetiti. Na zapadu dr?ave je vidljiva duga hanzeatsko-sjeveroevropska tradicija sa sna?nim utjecajima Njema?ke, Danske i ?vedske, npr. poludrvena gradnja (fahverk) i gotika ciglama. Na istoku, naro?ito u Vilniusu, prisutan je veliki broj poljskih kulturnih elemenata.
Barokno staro jezgro Vilniusa progla?eno je UNESCOvom Svjetskom ba?tinom, kao i pje??ane dine na Kurskom poluostrvu i arheolo?ko nalazi?e Kernav?.
Film
[uredi | uredi izvor]
Prve litvanske filmove snimili 1909. Litvanci koji su se iselili u Ameriku. Po?etkom 1940ih osnovan je Lietuvos kino studija, koji je tokom sovjetske vlasti bio pod dr?avnom kontrolom te je bio jedina centrala za litvansku filmsku industriju. Na godi?njem nivou producirali su tri do ?etiri igrana filma te 30 do 40 dokumentarnih.
Nakon progla?enja nezavisnosti od 1990. broj litvanskih filmova je znatno opao, a privatne organizacije su preuzele filmsku industriju. Me?u litvanskim re?iserima i producentima isti?u se Arūnas Matelis i ?arūnas Bartas, koji su dobili brojna priznanja na filmskim festivalima, kao i Algimantas Puipa koji je imao komercijalni uspjeh u Litvaniji.
Muzeji i galerije
[uredi | uredi izvor]
U Litvaniji postoje brojni muzeji i galerije, ne samo u velikim gradovima, nego i u djelimi?no zaba?enim krajevima, u kojima su poznate osobe iz Litvanije ?ivjele ili djelovale.
- Nacionalni muzej
- Nacionalni muzej nalazi se u Vilniusu pored katedrale. Druge filijale muzeja raspore?ene su u drugim dijelovima grada. Izlo?be i postavke su izuzetno bogate arheolo?kim i etnografskim eksponatima.
- ?avolji muzej u Kaunasu
- U litvanskoj mitologiji i kao simbol u svakodnevnom ?ivotu ?avo (Velnias) igra veoma va?nu ulogu. Za razliku od srednjoevropskih mi?ljenja, on u litvanskom dru?tvo ne utjelovljuje apsolutno zlo, nego je simbol vi?e nekog oblika prevaranta, koji mo?e i pomagati ljudima. Stoga se na javnim mjestima nalazi veliki broj statuta i ikona ?avola.
- Muzej ?ilibara u mjestu Palanga na obali Balti?kog mora, u dvorcu grofa Ti?kevi?iusa ?uva unikatne kolekcije od ?ilibara. Tako?er postoji i jedan znato manji muzej ?ilibara u gradu Nida.
- Muzej KGB-a
U sredi?tu Vilniusa nalazi se biv?i zatvor ruske tajne slu?be KGB, koji je danas preure?en u muzej. U njemu se mogu vidjeti brojne zatvorske ?elije, odjeljenja gdje su vr?ena pogubljenja i sli?no.
Simboli i sveci
[uredi | uredi izvor]- Na dr?avom grbu nalazi se vitez na konju koji gleda prema zapadu (lit. vytis, od vyti ?loviti, slijediti). Litvanski grb postoji od 1366. godine.
- Za?titnik Litvanije je sveti Kazimir. Kazimirov sajam (lit. Kaziuko mug?) odr?ava se svake godine za vikend koji prethodi 3. martu u starom gradu u Vilniusu. Na njemu se nude tradicionalni i ru?ni radovi te se izla?u stare umjetnine.
- ?esto se mo?e susresti i skulptura Mu?enika, na litvanskom nazvan Rūpintoj?lis (bos. "zami?ljen, zadubljen u misli"). One prikazuju Isusa u sjede?em polo?aju, rukama oslonjenim na bradu sa zami?ljenim izrazom. Takve skulpture nisu kanonske, zbog ?ega se smatra da su porijeklom iz predkr??anskih religija. Kao suvenir mogu se kupiti takve malehne skulpture u mnogim litvanskim galerijama.
- ?ilibar je tako?er ?esto prodavan suvenir u oblasti Balti?kog mora, iako ve?ina komada potje?e iz oblasti Kalinjingrada.
- Takozvano Brdo krstova (lit. Kry?i? Kalnas) nalazi se kod grada ?iauliai. Ono simbolizira i borbu protiv sovjetske vlasti i okupacije.
- Ruta (Ruta graveolens), iako u Litvaniji nije odoma?ena, je nacionalno cvije?e. Ona je bila i danas je neophodna u vjen?anim buketima. Osim toga, ?esto se mo?e vidjeti i u seoskim vrtovima i grobljima.
Dru?tvo
[uredi | uredi izvor]Od progla?enja nezavisnosti Litvanije 1991, ?iroki slojevi stanovni?tva bezrezervno podr?avaju demokratsko ure?enje dru?tva. U skladu s tim razvile su se i relativno uobi?ajene institucije. Tako?er, u zemlji su se formirale i dru?tveno zasnovane interesne grupe, kojima je uloga trgova?kih komora i udru?enja poslodavaca gotovo neva?na. Op?enito postoji odre?ena doza skepti?nosti prema dr?avnim ustanovama i odlukama parlamenta.[29]
Utjecaj crkve u Litvaniji od progla?enja nezavisnosti 1991. porastao je u velikoj mjeri. Iako je homoseksualnost dekriminalizirana 1993, ona je jo? uvijek kao i ranije tabu.
Mediji
[uredi | uredi izvor]U Litvaniji izlazi devet dnevnih novina, koji se distribuiraju ?irom zemlje, izme?u ostalih Lietuvos rytas te novine na njema?kom jeziku Baltische Rundschau. Udio ?italaca dnevnih novina iznosi 26 osoba na 1.000 stanovnika.[30] Prema podacima iz 2008. internet je koristilo 49% stanovni?tva, dok udio ?irokopojasnog pristupa internetu iznosi oko 15%.[31]
Sport
[uredi | uredi izvor]
Ko?arka je nacionalni sport u Litvaniji. Ko?arka?ka reprezentacija Litvanije se ubraja me?u najbolje reprezentacije u Evropi a tri puta su bili i evropski prvaci. Ve? 1937. i 1939. Litvanci su osvajali evropska prvenstva u ovom sportu. Ova tradicija je nastavljena i u sovjetsko vrijeme kada su litvanski igra?i gotovo uvijek bili dijelom ko?arka?kog tima SSSR-a.
Me?u najpoznatijim ko?arka?kim imenima izdvajaju se Kazys Petkevi?ius, Modestas Paulauskas, Serg?jus Jovai?a, Arvydas Sabonis, Rimas Kurtinaitis i ?arūnas Mar?iulionis. Mar?iulionis, zajedno sa Sabonisom, ubraja se u zlatnu generaciju litvanskih ko?arka?a, koja je po?etkom 1980ih postigla brojne uspjehe, najprije za SSSR, a od 1991. za ponovnu nezavisnu Litvaniju. Obojica su u?li i u Ku?u slavnih NBA (Sabonis u augustu 2011. a Mar?iulionis 2014).
Na prvim Olimpijskim igrama nakon progla?enja nezavisnosti, litvanski mu?ki ko?arka?ki tim je u Barceloni 1992. iznena?uju?e osvojio tre?e mjesto, ?to je uspjeh koji su ponovili i na Olimpijskim igrama 1996. i 2000. godine. Nakon srebra na Evropskom prvenstvu 1995. nova generacija ko?arka?a sa ?arūnas Jasikevi?iusom i Arvydas Macijauskasom postala je prvak Evrope 2003. godine. Od poznatijih ko?arka?kih klubova u Litvaniji izdvajaju se "?algiris Kaunas" i "Lietuvos Rytas" (iz Vilniusa), koji se dugo vremena nalaze me?u najja?im klubovima u Evropi.
Za razliku od ko?arke, ve?ina drugih sportova je znatno manje popularna. Najve?i nogometni stadion u dr?avi nalazi se u Kaunasu, kapaciteta tek oko 20.000 gledalaca. Me?u osvaja?ima olimpijskog zlata, Litvanija ima tradiciju uspje?nih baca?a (Romas Ubartas i Virgilijus Alekna) kao i dobrih biciklista i vesla?a.
Litvanski teniser Ri?ardas Berankis dosegnuo je 2007. godine prvo mjesto u poretku juniorske rang-liste tenisera a u novembru 2010. postao je prvi Litvanac koji je u?ao me?u 100 najboljih tenisera svijeta na ATP listi. Pored njega i Laurynas Grigelisa, ima jo? nekoliko tenisera iz Litvanije koji se trenutno me?u 300 najboljih na ATP listi.
U Litvaniji je 2011. odr?ano i Evropsko prvenstvo u ko?arci.
Filatelija
[uredi | uredi izvor]Prve po?tanske marke Litvanije iza?le su 27. decembra 1918. godine, nakon progla?enja nezavisnosti. Tiskane su dvije marke sa nominalnom vrijedno??u od 10 i 15 skatikua. Marke su bile jednostavnog grafi?kog rje?enja na bijeloj pozadini, crnim obrubom u obliku spojenih krugova i imenom dr?avne po?te i nominalnom vrjedno??u. Marke su tiskane u tira?u od 5.000 kompleta. Tiskane su u karnetima 5x4, s tim da su 6 unutra?njih polja (7-9 i 12-14 polje) bili nazubljeni na sve ?etiri strane. Ova serija u filatelisti?koj terminologiji je poznata pod imenom Vilnijusko izdanje I (njema?ki: Wilnaer Ausgabe I). Iste godine 31. decembra izlazi druga serija istog grafi?kog rje?enja, ali sa debljim tiskom nominalne vrijednosti. Druga serija se sastoji od 6 maraka sa nominalnom vrijedno??u 10, 15, 20, 30, 40 i 50 skatikua. Sli?ne marke izlaze i 1919. godine, ali se zbog promijenjenog fonta i druga?ijeg obruba nazivaju Kaunasko izdanje, kojih su izdana ukupno ?etiri Po?ta Litvanije je sve do sovjetske okupacije 1940. godine izdavala sopstvene marke, i izdato je ukupno 448 raznih izdanja. Pretiskom litvanskih maraka, sovjetska vlast pu?ta u promet seriju od 8 maraka sa ?igom LTSR i datumom 1940 VII 21, ?to su ujedno i jedine marke Litvanske socijalisti?ke sovjetske republike koje su izdane 21. augusta 1940. godine. Marke su vrijedile do 15. marta 1941. godine, a ulaskom njema?kih trupa, nova vlast izdaje nove marke. Progla?enjem nezavisnosti i otcjepljenjem od Sovjetskog saveza 7. oktobra 1990. godine izlazi serija od ?etiri marke sa motivom an?ela mira, bez nazubljenja, sa nominalnom vrijedno??u od 5, 10, 20 i 50 kopejki u ?etiri razne boje. Marke su tiskane u tira?u od 44.000-2.360.800 i vrijedile su do 28. februara 1941. godine. Narednih godina, po?ta Litvanije izdaje nekoliko stotna maraka, sa motivima gradova Litvanije, poznatih osoba, flore i faune, kao i grbova gradova.[32]
-
Prve po?tanske marke Litvanije
-
Po?tanska marka Litvanske SSSR iz 1940. godine
-
Prva po?tanska marka samostalne Litvanije iz 1949. godine - tamnoplavozelene boje
Osim redovitih marki, 1919-20. godine izdavana su tzv. lokalna izdanja za podru?je Raseiniai, Gardinas i Tel?iai.
Praznici i blagdani
[uredi | uredi izvor]- 1. januar - Me?unarodna Nova godina (lit. Naujieji metai)
- 16. februar - Dan ponovnog uspostavljanja litvanske dr?ave (lit. Lietuvos valstyb?s atkūrimo diena)
- 11. mart - Dan ponovnog progla?enja nezavisnosti (lit. Lietuvos nepriklausomyb?s atkūrimo diena)
- Uskrs - (lit. Velykos)
- 1. maj - Praznik rada (lit. Tarptautin? darbo diena)
- 24. juni - Ro?enje sv. Ivana Krstitelja (lit. Jonin?s/ Rasos)
- 6. juli - Dan dr?avnosti (Valstyb?s (Lietuvos karaliaus Mindaugo karūnavimo) diena) - obilje?avanje krunisanja prvog litvanskog kralja Mindaugasa 1253. godine
- 15. august - Velika gospa (lit. ?olin? (?v?. Mergel?s Marijos ?mimo ? dang? diena))
- 1. novembar - Svi sveti (Vis? ?vent?j? diena)
- 25. decembar - Bo?i? (?v. Kal?dos)
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Kulikauskien? Lina (2002). Lietuvos Respublikos Konstitucija [The Constitution of the Republic of Lithuania] (jezik: latvijski). Native History, CD. ISBN 9986-9216-7-8.
- ^ Veser Ernst (23. 9. 1997). "Semi-Presidentialism-Duverger's Concept — A New Political System Model" (PDF) (jezik: engleski). Department of Education, School of Education, University of Cologne: 39–60. Arhivirano s originala (PDF), 24. 4. 2021. Pristupljeno 23. 8. 2017. journal zahtijeva
|journal=
(pomo?) - ^ Shugart Matthew S?berg (1. 9. 2005). "Semi-Presidential Systems: Dual Executive and Mixed Authority Patterns" (PDF). Graduate School of International Relations and Pacific Studies. SAD: University of California, San Diego. Arhivirano s originala (PDF), 19. 8. 2008. Pristupljeno 23. 8. 2017.CS1 odr?avanje: ref=harv (link)
- ^ Shugart Matthew S?berg (1. 12. 2005). "Semi-Presidential Systems: Dual Executive And Mixed Authority Patterns" (PDF). French Politics. Palgrave Macmillan Journals. 3 (3): 323–351. doi:10.1057/palgrave.fp.8200087. Arhivirano s originala (PDF), 4. 3. 2016. Pristupljeno 28. 12. 2017.CS1 odr?avanje: ref=harv (link)
- ^ "Lithuania". Me?unarodni monetarni fond. 2015. Pristupljeno oktobra 2015.
- ^ Gre?ka kod citiranja: Nevaljana oznaka
<ref>
; nije naveden tekst za reference s imenomIMFWEO.LT
- ^ "Gini coefficient of equivalised disposable income". Eurostat. Arhivirano s originala, 5. 8. 2025. Pristupljeno 5. 8. 2025.
- ^ Gre?ka kod citiranja: Nevaljana oznaka
<ref>
; nije naveden tekst za reference s imenomUNHDR
- ^ Ruth Kibelka (1996). Wolfskinder. Grenzg?nger an der Memel. Berlin: Basisdruck. ISBN 3-86163-064-8.
- ^ a b c d e The World Factbook Arhivirano 13. 5. 2020. na Wayback Machine, pristupljeno 11. novembra 2015.
- ^ Ramsar Convention - Briefing Notes (engl.)
- ^ "über eine Exkursion von Moorkundlern ins Auk?tumala-Moor/Litauen". Arhivirano s originala 7. 7. 2010. Pristupljeno 11. 11. 2015.CS1 odr?avanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
- ^ "Moorschutz in Europa – Restauration und Klimarelevanz" (PDF). Arhivirano s originala 28. 9. 2007. Pristupljeno 11. 11. 2015.CS1 odr?avanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link) (PDF)
- ^ "Karte des Regionalparks Memel-Delta". Arhivirano s originala 6. 6. 2000. Pristupljeno 11. 11. 2015.CS1 odr?avanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
- ^ Spiegel online 3. novembar 2006.
- ^ Lietuvos Respublikos Seimas Arhivirano 6. 3. 2016. na Wayback Machine, pristupljeno 14. novembra 2015.
- ^ Die Welt: Russland stoppt alle Milch-Importe aus Litauen., Welt, ?lanak od 8. oktobra 2013. (de)
- ^ spiegel.de (5. februar 2003): Osteurop?er leisten Washington den Treueschwur. (de)
- ^ "Russland verdoppelt Zahl der Soldaten bei Milit?rman?ver" Die Zeit od 19. marta 2015, (de), pristupljeno 19. marta 2015.
- ^ Podaci litvanskog ministarstva turizma Arhivirano 30. 10. 2012. na Wayback Machine, (PDF), str. 12, pristupljeno 7. septembra 2012.
- ^ Der Fischer Weltalmanach 2010: Zahlen Daten Fakten, Fischer, Frankfurt, 8. septembar 2009, ISBN 978-3-596-72910-4
- ^ Popis stanovni?tva 2011., arhivirano 5. novembra 2012.
- ^ WHO: Suicide rates per 100,000 by country, year and sex, tabela po podacima 2011. godine, arhivirano 6. februara 2012.
- ^ "Country reports and charts available". WHO website – Mental health. World Health Organization. 2008. Pristupljeno 16. 9. 2008.
- ^ a b "Upit baze podataka u Litvanskoj slu?bi statistike, 12. maj 2012". Arhivirano s originala, 16. 2. 2009. Pristupljeno 13. 11. 2015.
- ^ Emigrants who have declared their departure by state of next residence and year. Litvanska slu?ba statistike Arhivirano 10. 1. 2015. na Wayback Machine, pristupljeno 4. augusta 2015.
- ^ Litvanija, na stranici europa.eu, pristupljeno 13. novembra 2015.
- ^ Rezultati ankete (lt.)
- ^ Transformation Litauen Arhivirano 17. 10. 2015. na Wayback Machine, (de), pristupljeno 16. novembra 2015.
- ^ Media, pristupljeno 22. novembra 2006.
- ^ ITU Level of Competition 2014 Arhivirano 1. 5. 2016. na Wayback Machine, pristupljeno 16. novembra 2015.
- ^ MICHEL Nord- und Nordwesteuropa 2001/2002, Schwanberger Verlag München, ISBN 387-858-660-4 (de)
Gre?ka kod citiranja: <ref>
oznaka s imenom "hdi" definirana u <references>
nije kori?tena u ranijem tekstu.
<ref>
oznaka s imenom "ginicoef" definirana u <references>
nije kori?tena u ranijem tekstu.Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Zvani?ni sajt Predsjednika Republike Litvanije
- Zvani?ni sajt Vlade
- Karte Litvanije
- www.travel.lt Arhivirano 18. 1. 2013. na Wayback Machine – zvani?ni turisti?ki vodi?